Dobro došli na web stranice Triatlon Kluba Split.
 
 
 
Danas je godine      
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  Odaberi članak
 
 
  Godina 2016.
 
  Godina 2015.
 
  Godina 2014.
 
  Godina 2013.
 
  Godina 2012.
 
  Godina 2011.
 
  Godina 2010.
 
  Godina 2009.
 
  Godina 2008.
 
  Godina 2007.
 
  Godina 2006.
 
 
 
 
 
 
 
  Sponzori
 
 
 
peloton  
 
 
 
cemex  
 
 
 
 
extreme shop 
 
 
 
 
 
 
  Klub partner
 
Stranice_MK_Marjan 
 
 
 
 
 
 
 
 











   15. travnja 2012. - Labin - sprint duatlon



labin2012



   U subotu, 14.04 smo otputovali u Labin, na utrku sprint duatlona koja se bodovala za kup, ali i ekipno prvenstvo Hrvatske.
   Našli smo se isprid kluba, ali nažalost u manjen broju nego smo planirali. Nije došao Luka Komić zbog bolesti (nadamo se da je vec ozdravio i da će nastupiti u subotu na našem Cannondale duatlon-triatlon kupu), pa smo išli u sastavu Ivan Pavić, Tin Bulić, Josip Maleš i Toni Elezović. Nakon šta smo ukrcali bagaje u kola, i stavili bicikle na nosač, te ih zaštitili od kiše Hervisovim vrećicama (nisu puno izdržale) uputili smo se prema Labinu. Ovim putem se u ime svih zahvaljujem velikodušnom Željku Bradariću koji nam je posudio svog Forda, da bi mogli ić na putovanje. A velika hvala i barbi Paviću koji je bio naš prijatelj, šofer, suigrač i što se brinuo da sve prođe u njaboljem redu.

   Dakle, krenili smo kolima iz Splita oko 4 manje 15 prema Dugopolju i autocestom napredovali prema Labinu. Cijelim putem nas je pratila kiša, ali nije pokvarila naše raspoloženje, pa smo tako pričali o svemu i svačemu, ali uvijek bi se vratili na temu triatlona i cura. Gladi se nismo bojali jer smo bili dobro opremljeni spizom, od toga većinom otrova (treba se katkad i malo opustit), ali jedan od nas je bio bez zaliha. Dok je čekao u luci da dođemo po njega, Tinu je bilo dosadno, a padala je i kiša, pa nije mogao tražiti cure, nije mu preostalo ništa drugo nego jesti.
   Uz dva kratka zaustavljanja brzo i sigurno, oko 21 sat smo došli u Labin, gdje nas je dočekala gđa Vanda (hvala joj na smještaju) i Berta (neki mješanac od 2 miseca). Pokazala nam je postelje i nakon što smo se smjestili i raspakirali (hranu i bicikle), sjeli smo za stol da nešto pregrizemo. Bilo je tu svega što gladnome treba, od pohane kokoši, jaja utvrdo, majoneze, kruha, sendviča, do raznih pića i šumećih tableta (od kalcija, vitamina C, željeza u kombinaciji s vitaminon C, multivitamina i magnezija).
   Nakon marende ostalo je pitanje: a šta sad? Poći leć, odradit trening, gledat dalekovidnicu ili bacit koju partiju na karte. Naravno, odabrali smo karte. Parovi su bili Bulić-Maleš i Pavić-Elezović. U trešeti su bolji bili mlađi, dok su stariji i iskusniji došli na svoje u briškuli. Nakon rezultata 1:1, pomalo umorni smo legli svatko u svoju postelju.
   A bilo je raznih postelja (kauč, bračni krevet, krevet za jednoga i univerzalni krevet na kola). Josipa je dopao univerzalni krevet, pa je tako cilu noć putovao po sobi (bilo je zezancije da stavi kacigu). Tin se pobrinio da ostanemo još malo budni namazavši ozlijeđeni mišić kineskon kremom intezivnog mirisa mentola. Nakon smijanja i kad se Josipov krevet napokon usidrija utonuli smo u san.
   Naspavani smo ustali oko 8 ipo, a na stolu nas je dočekalo obilje hrane. Barba Pavić je bija u spizu i donija na doručak. Opet je tu bilo svega što gladnome treba: 2 štruce kruha, mlijeko, mermelada, svježi sir, eurokrem, maslo, med, dvije vrste šunke, kilo jabuka i naravno čokolino. Kad smo napunili rezerve, obukli smo se za utrku i spustili 500m dalje gdje se utrka održavala. Poslije prijava, kolima smo odlucili razgledat biciklističku stazu jer je kiša i dalje padala.

   Na red je došla utrka za osnovnoškolce, a triatlonci su se počeli zagrijavat za trčanje. Kad smo došli na makadam vidjeli smo da će trčanje biti mali izazov, jer je bilo puno rupa i blata. U podne je počela utrka super sprinta, a nastupila je tek nekolicina kadeta i kadetkinja, od kojih je najbrži bio Luka Paliska iz TK Pula. 10-ak min kasnije startao je i super sprint, na kojem je bilo 40-ak natjecatelja od prijavljenih 70, većinom iz Istre
   Prvo trčanje (4*1250m) smo odradili solidno, Tin je bio odmah iza vodećih, a Josip i ja smo zajedno trčali malo iza druge skupine. Na izmjeni smo dobro natopili bičve i krenili na bicikluistički dio. Iako sam imao priliku uhvatit skupinu ispred, poslušao sam barbu Pavića jer je ipak bilo ekipno prvenstvo, a imali smo dobre izglede, i ostao s Josipom da zajedno započnemo biciklistički dio. Biciklistička staza je bila po mom guštu, bile su dvije duge uzbrdice, prvih 5km nizbrdo, pa onda do okreta 5km uzbrdo i nazad u istom rutom. Nizbrdo se brzo vozilo, jer je cesta bila u savršenom stanju, bez ijedne rupe i oštrijih okuka, a oni u zavjetrini su se dobro okupali. Drugo trčanje je bilo gore nego prvo, jer su zbog umora i pada koncentracije rupe i grbav teren postali još opasniji za ozlijede, pogotovo jer smo svi bili gnjili (Tin je ozlijedio list na plivanju, Josipa već neko vrijeme muči ozlijeda lože, a ja san na trčanju proslog tjedna ozlijedio skočni zglob).
   Tin je završio utrku odličnim 5. vremenom: 1.02.19 (1. u kategoriji), Josip je svoj prvi duatlon završio 26. vremenom:1.10.44 (2. u kategoriji), a ja san prošao ciljem kao 16. vremenom:1.06.58 (1. u kategoriji). Pobjednik sprinta je Tino Smoković iz TK Albona Extreme s vremenom:0.58.30. Osvojili smo i broncu kao treća ekipa u Hrvatskoj (vrijeme: 3:20:01), iza TK Zagreb i TK Albona Extreme i za samo 22 sekunde ispred TK 042.

   Poslije utrke slijedilo je proglašenje najboljih i dodjele medalja, a i neizbježna pasta party, koju bi ovaj put volija da san je izbjega. Stavili smo bicikle na kola i lagano se uputili prema voljenom Splitu, a i kiša je napokon stala. Usput smo svratili u Macole malo odmorit i nešto prigrist, a onda uskočili nazad u kola i u večernjim satima stigli u Split.

   Mislin da san dovoljno dovoljno napisa, pa da ne dužim, pozivam vas na Korčulu na prvi triatlon ove sezone, 28.04.


Tekst napisao: Toni Elezović








 


TK Split