Dobro došli na web stranice Triatlon Kluba Split.
 
 
 
Danas je godine      
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  Odaberi članak
 
 
  Godina 2016.
 
  Godina 2015.
 
  Godina 2014.
 
  Godina 2013.
 
  Godina 2012.
 
  Godina 2011.
 
  Godina 2010.
 
  Godina 2009.
 
  Godina 2008.
 
  Godina 2007.
 
  Godina 2006.
 
 
 
 
 
 
 
  Sponzori
 
 
 
mark2  
mark2  
 
 
 
cemex  
 
 
 
 
extreme shop 
 
 
 
peloton  
 
 
 
 
 
 
 
  Klub partner
 
Stranice_MK_Marjan 
 
 
 
 
 
 
 
 





   8. srpnja 2012 - Nova ljubav se dogodila
   Evropsko prvenstvo u Dugom triatlonu - IronMan dužina - Roth - Njemačka


   Prošlo je prilično godina, od kada sam sa Srđanom i Mijom pričao da moramo završiti Ironman, a evo u 2012 to se i dogodilo. Kako jednostavno nisam od onih koje vole „biti zadnji“, a zadnje 3 godine podizao sam rezultate na maratonu, nakon kupnje TT bike, ova godina je bila određena za debi na 3.8-180-42.
   Pripreme su počele u siječnju i da nije bilo prometne na motoru, sigurno bi imao i koji kilometar više u nogama, ali to ostaje kao dug za sljedeći.

   O Rothu su već pisali mnogi naši poznati triatlonci, sve se zna, ali to vidjeti „uživo“ je sasvim neka druga priča. Prolazeći biciklom kroz Solarberg, gdje svaka stanica u tijelu prolazi neviđeni „orgazam“ je nešto savršeno.
   Po prvi put ove godine suradnju su ostvarili ITU i Challenge, te je (half i puni) IM postao Europsko prvenstvo u dugom triatlonu. Sljedeće godine to je Barcelona-half i Wichy-full.

   To je bio jedini način da budem na startnoj listi, te nakon prilično mail-ova HTS (hvala Dorijanu) prema organizatoru i 470€ uplate, u travnju našao sam se na listi kao profi. To je značilo krvni doping-test i dolazak 4 dana ranije u Njemačku.
   Inače Roth je najveća IM utrka u svijetu, broj natjecatelja sa štafetama je preko 5000, a organizacija je toliko dovedena do savršenstva (preko 5300 volontera i 200 tisuća navijača) da je popunjena u roku od 3 sata kad se otvore prijave.

U petak 18 h bio je prvi pasta-party, sa 2 tisuće sportaša koji su čekali u redu, ja sam kolegi Mattiasu rekao da idemo u restoran, jer nema smisla čekati, nakon pola sata bili smo sami, a vidite i zašto-bilo je preko 200 catering posuda za jelo

   Na put sam krenuo sa Andrejem (koji nažalost nije nastupio zbog bolesti, a prošlogodišnji debi 8:19 mu je otvorio sva vrata dugog triatlona). Iznajmili smo stan u Spaltu, selu pokraj Rotha, a tamo nas je dočekao Matthias, Švicarac oženjen Zagrebčankom (prošle godine 9:35-zanimljivo je kako malo trenira, a ima ovakav rezultat ), inače bivši biciklista do prometne nezgode, koji je kao junior vozio sa Cancellarom. Od njih dvojice naučio sam više u 5 dana nego u zadnjih nekoliko godina.
   Kao što sam napisao na početku, da nisam „loser“, cilj mi je bio sekundu ispod 9 sati. Iako su utrke u Grazu i Salzkammergutu ove godine to obećavale, letvica je bila prilično visoko, a moram priznati da neki nisu vjerovali da mogu to iz „prve“.

   Rani start prve grupe 6:30, zahtijevao je buđenje u 4:00, te je sve definirano išlo po planu.
   Plivanje 50:28, prošlo je odlično, sa tim da sam imao prilično rezerve na plivanju, strah je onaj koje me je sputavao za jači tempo.
   Bike 4:51, iako je vjetar bio prilično jak, kažu zadnjih 5-6 godina nikad jači, na biciklu sam držao grupu, koja se prilično osipala, a kako sam u 1.krugu vozio sa drugoplasiranom, a u 2. krugu sa prvoplasiranom, najmanje 3 sudca na motoru bili su cijelo vrijeme sa nama, tako da je draftanje dobro kontrolirano. Možda sam i ovdje mogao stisnuti malo jače, ali strah od maratona koji me čekao bio je veći.

Pozicija na bike-u nije loša, ali treba je još popraviti

   Trčanje 3:03, ovo je jedina velika greška koju sam napravio na utrci, jednostavno sam prejako krenuo 5km-19 min, 10km-40 min., meni se činilo lagano. Sat je pokazivao da trčim prebrzo, a ja jednostavno nisam mogao usporiti, svaki kilometar sam govorio sad ću sporije, a on bi ispao prebrz.
   Naravno nakon 15 km, noge su to same učinile. Tada me prestigla Rachel (prvoplasirana) i još nekoliko muškaraca. Nakon 21. km postajalo mi je sve teže, frekvenciju dogovorenu sa trenerom držao sa do kraja, a mislio sam da ću uskoro prohodati. Zamislio sam da kad prođem 5 min/km, počinjem hodati pa dokle ide. Puls je padao i u glavi su se počele vrtjeti razne kombinacije; da li da odustanem, što ako ide preko 9h … Ono što me guralo naprijed je oznake kilometara i okrijepe, rekao sam jedan po jedan, pa dokle ide. Ispalo je da nisam prošao 5min/km iako je u rezultatima na 39 km. to prikazano, a na 40 km, 4 min/km, pa mislim da je tapet postavljen na pogrešnom mjestu.
   Zadnjih 2 km je ludilo po ulicama Rotha i noge same trče.
   Ulazak u cilj na kameri se prilično težak, a meni se činilo da nisam u toliko lošem stanju.
   Zone izmjene i prehrana na utrci koji sam koristio bila je pogođena 100%, definitivno „Sponser competition“ i tablete soli mojem organizmu odgovaraju savršeno. Zadnjih 21 na trčanju bila je kombinacija coca-cole i vode.

   Na kraju 8:48:32 i 23. mjesto ukupno, te 2. u kategoriji, je za mene i više nego odlično, bio sam prijavljen kao PRO, ali T-com je taj koji me „hrani“, tako da 8 sati i više provedenih na poslu , čini me da sam daleko od profija. Svi planovi su ostvareni, iako je moglo biti 5 minuta bolje, a da nije bilo vjetra, jako blizu za mene magičnih 8:30.
   Ovo definitivno pokazuje da na bilo kojoj utrci Ironman serije, ukoliko ne bude pehova, mogu se kvalificirati na Svjetsko prvenstvo-Hawaii, samo je pitanje 6-7 tisuća €, ali kad-tad naći ću se na startnoj listi Kailua-Kone.

T-shirt, sa finisher medaljom extra vrhunske izradbe, u gornjem lijevom kutu „sub 9“ je dobilo samo 34 muška i 4 ženska natjecatelja. Kako sam i ja jedan od njih dobar dio startnine 351€ dobiti ću nazad

   Naravno zahvala SVIMA na velikom broju SMS-a, mail-ova … koju ste mi poslali (posebno family Kukoč, Elezović i najjačem škverskom triatloncu Paši ), te domjenku na Marjanu i Tijardovića dvorima-stvarno mi se steglo u srcu.
   Samo moje cure Vanda i Petra znaju koliko su me trpjele zadnjih mjeseci -što se više utrka približavala bio sam sve nervozniji, zahvala i mom treneru Andreju-prvenstveno kao dobrom čovjeku sa velikim iskustvom u ovim natjecanjima (TBB team i Brett Sutton su sigurno pravi odabir za put prema „gore“), zlatnim rukama „fizia“ Frane Plazibata i naravno S. Šitiću – treneru sa velikim iskustvom i odgovorima na sve moje upitnike (bravo još jednom za Karlu-ona je jedna od 25 plivačica na svijetu koje idu na OI).

Na izlasku iz bike zone, naišli smo na James Cunnamu-pobjednika utrke, inače Andrejev kolega iz TBB tima, koji mi je kazao da je njegov prvi IM bio 9:48, znači ima nade …

   Planovi u ovoj godini su još 02.09. half IM Challenge Walchsee-Tyrol, te 30.09. TriStar Split, a ukoliko ga ne bude IM Challenge Barcelona, naravno uz HR utrke-bolje rečeno Dalmatinske, ispada da TK Split „drži“ skoro cijeli HR kup.
   Uz ovaj rezultat ostvareni su neki kontakti, ali dok se ne ostvare ne bi o njima, te besplatne startnine na Challengu, što je razvidno ostvarenom rezultatu.
   Ovo je samo dio priče koju sam stavio na papir, čekajući slike marathon-photos koje na kraju nisu ispunile moja očekivanja. Uz malo sreće i dobrog zdravlja do nove utrke želim svima što bolje rezultate

   Ulazak u cilj


   Tekst i fotografije: Marin Koceić







 


TK Split