Dobro došli na web stranice Triatlon Kluba Split.
 
 
 
Danas je godine      
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  Odaberi članak
 
 
  Godina 2016.
 
  Godina 2015.
 
  Godina 2014.
 
  Godina 2013.
 
  Godina 2012.
 
  Godina 2011.
 
  Godina 2010.
 
  Godina 2009.
 
  Godina 2008.
 
  Godina 2007.
 
  Godina 2006.
 
 
 
 
 
 
 
  Sponzori
 
 
 
peloton  
 
 
 
cemex  
 
 
 
 
extreme shop 
 
 
 
 
 
 
  Klub partner
 
Stranice_MK_Marjan 
 
 
 
 
 
 
 
 





   22. rujna 2013.
   Poreč 2013. - zapisana i nezapisana sreća




   Postoji sreća zapisana i nezapisana 22.09. s 13 malih putnika koji su u Poreč donijeli i odnijeli tragove. Postoji sreća opisiva i neopisiva od zanosa, mukotrpnog rada, odricanja, boli, grčeva....

   Dugo se šuškalo o dugom triatlonu - polu ironmanu, za mene najvažnija utrka 2013 godine. Zahvaljujući TK Swibiru održano je otvoreno prvenstvo Hrvatske (pojedinačno i ekipno) u predivnom istarskom gradu, Poreču. TK Split nastupio je u jakom i mnogobrojnom sastavu: Koce, Pašo, Riki, Vuko, Mandušić, Pezelj, Dario, Pape i Mihalj te Neve, Ana, Kove i Nate.








porec2013













   Na put očima punog sjaja, krenili smo u petak rano popodne, s dva kombija. Barba Pavić i Vuko su nas sretno doveli kroz nekoliko pit stopova uvažavajući sve naše dječje zahtjeve „ piš pauza i gladi“ do predivnih apartmana u Poreču. Udaljeni tek 10 min nizbrdo bikama od starta ove velike utrke, smještajem smo bili prezadovoljni. Velike okućnice, dobro iskorišten kamin, tabor TK Splita i TK Podstrane oživio je cijelo susjedstvo.

   Tu prvu noć nekolicina nas je iskoristila za uhvatit kvalitetne sate sna kao bitan faktor za dobar rezultat. Dio ekipe je ipak otišao u istraživanje Poreča i njegove noćne scene s kojom nisu bili baš jako oduševljeni. Turistička sezona se već podosta ugasila i grad je bio poprilično tih.

   Osvanilo je sunčano subotnje jutro, kao stvoreno za isprobavanje „bajk“ staze, upijanje kvalitete ceste (rupa i ostalih zamki), ocjena težine s obzirom na uzbrdice i tiha priprema taktike. Kako je u raspisu bilo navedeno da se vozi 5 krugova od po 17 km obilazak staze je trajao poprilično kratko što je i primjereno danu uoči natjecanja. Obavljeno. Muški dio ekipe je za to vrijeme isprobao odijela za plivanje, nezaobilazna kava na suncu te nakon toga razgled biciklističke i trkačke staze. Za naše dalmatinske pojmove zaključila sam izrazito ravna i laka staza i za bajk i za run. Zadovoljna.

   Obavili smo i posljednje službene prijave, pokupili multipower kesice s darovima, čipovima i naljama, kako bi ispunili sve naše domaće zadatke potrebne za trku. Mnoštvo triatlonskih gusara na jednom mjestu, štandovi sa novom opremom u žarkim bojama, cvrkut ljudi, aquatlon utrka....divan prizor sportske arene. Naša Dube je debitirala na Aquatlon utrci koja se sastojala od 1 km plivanja i 5 km trčanja te je uspješno završila i postavila golemi osmijeh.

   S Vukom nema šale ;) pa smo organizirano pokupovali spizu u jednom od velikih marketa, i pošteno razveselili veliki drveni stol u našem taboru. Dimilo se iz kamina zahvaljujući barba Paviću, koke i verdure sa žara.... manistri na sto mogućih načina i salate, prava sportska spiza. Praznik za naša nepca i želudac. Al uvik se nađe malo mista i za proteinsku kozmetiku i Papine čarolije ;)

   U 19:30, kao pred kakav važan ispit, svi natjecatelji okupili smo se na službenom brifingu gdje smo dobili posljednje upute pred maturu. Slovenac je to obavio na nama jako smiješan način, rekla bi Ane da smo bolje razumijeli na engleski nego na hrvatski . Shvatili smo sve, način na koji trebamo obići bove, ulasci i izlasci iz tranzicije, distancu koju moramo držati kako ne bi vozili u zavjetrini, 5 krugova, otvoren-zatvoren promet, trkačku trasu, način pretjecanja...informacije su doprle do naših kipućih moždanih vijuga i bili smo spremni. Spremni za nove pobjede. Šetnja prema apartmanima, posljednje finese priprema bicikli i sve dodatne opreme, punjenje mastima, ugljihohidratima i kemijama, noć, tišina, misli usmjerene prema utrci, san......

   5:00 buđenje ratnika. Buđenje susjedstva uz Pašinu himnu! Motivacija ili stres?! Doručak, wc, punjenje bidona za bicikle, oblačenje, razmišljanje. Da, spremna sam i sretna sam što sam tu, na utrci za koju sam se spremala 9 mjeseci i ostatak života. Idem dat sve od sebe na pametan način, borit se i uživat u toj borbi. Odlučila sam ne plivat u neopren odijelu iako bi dobila neke 2 minute na vremenu i istovremeno 2 mmola mliječne kiseline. More je idealne temperature da se manje umorim bez odijela što anulira kiseljenje tijela izazvano odijelom.

   Spustili smo se do starta, postavili bicikle na svoje mjesto. 200 natjecatelja, budno u vrijeme kada većina još spava, nestrpljivo je čekalo start dugog triatlona. Nekoliko debitanata među nama : Ane i Kove, a možda i pokoji muški, bili su spremni za 1,9 km plivanja, 85 km bicikle i 20 km trčanja. Zavidno!

  

   8:00 netko je dao start. Na brzinu, u magli i suncu, u polusvijesti bila san u moru i plivala prema prvoj bovi po Koceićevim nogama. Vrijeme prolazi, ja guštam i sve više zaostajem. Al' ne zamaram se jer uistinu uživam. Podosta gužve na samom startu, plivači ispod, sa strane, noga u prsa, povlačenje za noge, guranje, laktanje sve je to dio triatlona i masovnog starta.
   Nakon prve bove situacija je čišća, i dalje iman svoj ritam, bove prolaze, prolazi i prvi krug. Izlazak iz mora, ponovo skok i još jedan krug. Doimaju se jako brzi i kratki, šta znači dobro je, lako je. Završava i posljednji drugi krug, stišćem štopericu na 25:01 i trčeći kroz tranziciju ponavljam redosljed šta i kako obući da sam spremna za bajk dionicu. Navlačim kacigu, cvike, drage roze komprese, i sve ostalo osim broja. Aha, broj, jednom rukom, ne, puka je laštik, ajoj! Fala mornarskim vještinama pa sam uspila zavezat kvalitetan čvor jednom rukom.
   Napokon na krilima canyona, moje nove, brze tt bike. Krenila sam polako prvih 5 km, naučena iskustvom na prijašnjim trkama, dočekala da me prve dvije žene prestignu i preostalih 80 km držala isti ritam i isti razmak za njima. 10–ak metara koliko je trebalo poštivat pravila „non draftinga“. Bez ikakvog posebnog umora ili krize odvozila sam 5 krugova. Grupe biciklista su nas prestizale, ne prečesto ali smo odoljele iskušenjima da se šlepamo u zavjetrini. To me učinilo jako ponosnom.
   Ulazim u T2 tranziciju i ponovo stišćem štopericu. 2h28min. Vau. Dosta brzo za moja očekivanja. U jednom trenutku prošao me osječaj jecanja, i sreće da je to jako dobro, da sam ponosna na sebe i dosadašnji tijek utrke. Patike na noge, kacigu sam zamijenila malom bijelom kapicom, okrenula broj sprijeda i krenula u najdražu avanturu zvanu trčanje.
   Taktika za run je bila držat tempo 5 :00 min po km, i ne brže od toga, što u konačnici dovede do rezultata od 1:45 za 20 km trčanja. Često bih na utrkama poslušala snagu srca i želje pa krenula bržim tempom pa bi to rezultiralo drastičnim padom tempa u drugoj polovici ukupne dionice. Prateći prolaze, shvatila sam da sam nešto sitno brža od željenog tempa, da se i dalje osjećam moćno i svježe, i nasmijano i da se kilometri tope a ja uživam. Predivan osjećaj. Jednom oko 13 km su mu pokucali prvi znakovi grčeva u kvadricepse. Zaputila sam pogled prema nebu i upitala: Bože, jeli snaga volje jača od snage vjere? Nevjerojatnom brzinom grčevi su nestali. HVALA. Osmjehnula sam se i nastavila malo brže još krug ipo. Nešto kasnije eto Kuce za petama i kaže:
   „ajde Neve stisni to još malo“ ( a preostalo je još samo 1,5 km ) do cilja.
   „Stisni da bude ispod 4:30“. Odmahnila sam rukom, i promrmljala
   „ma daj Kuco držim ja svojih 5:00“, smatrajući pritom da on misli na tempo po km. Opet pogled na sat i ukupno vrijeme trajanja trke. Tada su noge poletile, nošena nekim dobrim vibracijama i zadovoljstvom ugledala sam vrata. Vrata cilja i sat koji se zaustavio na 4:30 i nešto sitno. Preplavio me je osjećaj zadovoljstva. Grožđe je pobrano!!!!

   Nakon sat i pol dočekala sam našu posljednju i prvu natjecateljicu Marinu Kovačić na koju sam kao trener i sportaš jako ponosna. Ma svaka čast svima koji su se natjecali i završili ovu nimalo laku utrku!

porec2013



   Porečko popodne iskoristili smo za odmor i malo sna pa je usljedilo proglašenje. Većina nas dobila bi upalu mišića samo od penjanja na postolje. Tako se Koce bar 5 puta popeo, Ane i ja nekoliko.
   Velika, možda i najveća satisfakcija ovog prvenstva bila je kad sam ugledala TK Split na 2. Mjestu ukupno, kao tim, kao klub! I u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Bravo mi. Potvrda kvalitete rada svih nas pojedinačno, i timski. Timski mislim na sve motivirajuće trenutke na sablasnom Marjanu ili bazenu, zimi, po kiši i mraku, kad pojedini glas kao iskrica zapali ova dječja sportska srca puna želje. Kad pojedini glas općini dušu i opije maštu nećim poput sna za novim trkama, novim sportskim i životnim pobjedama. Veliko hvala svakom tom malom al' bitnom pojedincu, triatloncu.
   Tada sam bila jako ponosna na sve nas. Zajedno rastemo.

   Ništa, sjeli smo u kombi čuvajući te veličanstvene prizore, postavili nove zastave u naša srca i pomalo zašli duboko u noć sami sa svojim mislima, od punine, od ljepote od još jednog ostvarenog sna.

porec2013



  


Teksta napisala: Nevenka Ćuk














































 


TK Split